greška

Oprostite, ovaj, zaista, meni je stvarno žao... Ali, ovaj, mora da je posrijedi neka velika greška.... Da, da, greška, sigurno je to u pitanju.... Greška, definitivno!

28.12.2008.

Kad shvatiš da polako stariš....

Ponoć je i subota. Moj vikend se sveo na primanje gostiju, bivajući fina domaćica. Naravno, gospon Dotični je tu također. Al taj dupe ne bi mrdno ni da mu platiš. Pihh.... Ko da smo u braku....

Razlog zbog kojeg sam počela koristiti mobitel nije taj što sam htjela biti kao drugi. Razlog je bio taj što moja baba više nije htjela da mi prenosi poruke i pozive. Razlog je bio taj što me nikada nije bilo kući.

Nekada sam bukvalno živjela vani. Svako veče je bilo moje veče. Svaka noć je bila vikend. I provod je uvijek bio na nivou. Ponekad i iznad očekivanog.

Živjeli smo kao hipici - slobodni od svega, a sve što smo radili bilo je baš zbog našeg gušta. Zbog zabave. Zbog provoda. Zbog rasterećenosti. Zbog nas. Bilo je svejedno gdje smo i ko je oko nas - bitno je bilo da smo mi, naša mala klapica, tu. I da nam je dobro. Mogli smo izaći bilo gdje bez straha da ćemo umjesto kod kuće poslije završiti u CUM-u i to zbog onih kojima je boravak vani bez roditeljskog prisustva iza 23 sata zakonom zabranjen.

Mogla sam piti koliko sam htjela. Decilitre, litre, galone. I mogla sam piti što god sam htjela. Nije me bilo briga da li me neko gleda sa strane i da li to odobrava. Mogla sam se obući kako sam htjela. Izgledati kao damica, prostitutka, djevojčica, srednjoškolka, gospođa... Mogla sam i gola izaći ako mi je bio ćejf.  Mogla sam plesati do mile volje. Skakati. Ležati po cesti. Otkriti stomak na -15°C. Hodati u mini-mini suknji ili u dimijama. Biti čupave kose ili uredno složene frizure. Biti našminkana ili ne. Mogla sam ganjati mlađe momke. Mogla sam žudjeti za onim starijima. I mogla sam imati i jedne i druge. Mogla sam flertovati s kim god sam htjela. Isto tako i kupiti se. Mogla sam biti u vezi, šemi ili slobodna. Mogla sam izaći s jednim društvom i nastaviti druženje sa drugim. Mogla sam biti sa domaćom rajom i mogla sam visiti sa strancima. Mogla sam biti fina curica. Mogla sam biti rospija. Mogla sam biti štogod sam htjela - jer, tad sam mogla sve. Bila sam - premlada.

27.09.2008.

Sadista ili kako postati mazohista

Zeznuto je kada misliš da nekoga zaista poznaješ. Ideš logikom: poznajemo se stoljeće, družimo se stoljeće, prošli smo sranja i sranja zajedno, dobro i zlo, sreću i tugu, bili smo bliski... I onda postanete još bliskiji. I tek onda shvatiš da tu osobu ne poznaješ...

Mislim, stvarno je to zeznuto. Koliko puta se desi da s nekim život provedeš ubijeđen da je to jedna divna, topla osoba, filantrop, osoba koja obožava svoju obitelj, kojoj sve u životu ide, kojoj teče med i mlijeko. I onda saznaš da je ta osoba mosntrum. Ako mi ne vjerujete, eno onog Fritzla, čovjek živi dokaz.
A ima i druga strana medalje. Za koliko osoba bismo mogli reći da su smorovi, tvorovi i šta li još sve ne.... Dno dna. I onda se ispostavi da da je to zaista, odista jedna super draga i fina osoba. I onda se grizemo.

Ima i onih koji odskaču samo u nekom segmentu. E, da.... Oni koje zaista poznajemo kakve su osobe. Normalno funkcioniraju. Ali, imaju malu manu. Roba s greškom...... Što učiniti kada ti je netko blizak takav???

Znam jednog super lika. Fantazija je svake cure. Zgodan. Lijep. Visok. Humorističan. Inače zabavan. Omiljen u društvu. Dobroćudan. Uvijek spreman pomoći. DIvan. Sadista.... I šta sad?
Upoznaš lika koji prestavlja ideal svih muškaraca koje si dosada upoznala. A najviše uživa u tvojoj boli. Narušava tvoj integritet, tvoje samopoudanje, tvoju ličnost. Uživa u narušavanju tvog mukotrpnog dugogodišnjeg rada izgrađivanja jedne normalne, funkcionirajuće osobe. A toga nije svjesna...
Svi će reći: "Pa kažeš da to nije uredu". Istina, kažeš. I ta osoba kaže da to neće više ponoviti. A možda to misli. Pa onda to opet kažeš. I ona to opet ponovi. I opet. I opet. I opet..... Izgleda da je to svar podsvjesnog funkcioniranja te osobe. Jače od nje. Kao kakav nekontrolirani nagon. Nagon za destrukcijom tuđeg integriteta. I znaš da će i dalje biti tako. I to trpiš. Duugo vremena. Vremenom ti postane svejedno. Učestalo. Normalno. A onda... Onda ti počne faliti ta bol. I kada je dobiješ, uživaš u njoj.... Postao si mazohista....

Onda izađeš na ulicu. Gludaš rijeku ljudi dok prolazi gradom. Ima blagih lica, onih malo grubljih. Savršenih tijela i onih skroz nezgrapnih... Sve neki likovi i bića. A zapitaš se koliko njih uživa nanosti bol drugom, nebitno je li fizička ili psihička. Onda se zapitaš koliko njih uživa u tom nanošenju boli. Pa se dočepaš dokaza i shvatiš da smo mi sado-mazohistički nastrojen i ustrojen narod. I shvatiš da nema sredine.
A onda se u masi tih podataka moraš zapitati:

Što sam ja: SADISTA ili MAZOHISTA???

23.01.2008.

Dugo se nisam vidjela...

    Ah, dugo se nisam vidjela! Pitanje je znam li uopće više i pisati ove stvari. Malo više sam ispala iz fazona. Zadnja stvar koju sam pisala bila je esejskog tipa, zadana tema. Fuj, mrzim ispite! Al, šta ću. Tako je kako je...

    Par mjeseci sam bila u žalosti: umro mi kompjuter. Osjećala sam se kao da sam ostala bez jednog od ekstremiteta. Odvratan osjećaj. Al malo sam živnula. Naspavala se. Riješila se podočnjaka. Pronašla drugi način života (ne kažem da je bolji, ne kažem da je gori, ali je život). Onda, kako to već inače ide kad ti neko umre, sam morala riješiti se onih stvari koje mi više neće biti potrebne. Na primjer, interneta. Da, ukinula sam internet. U neku ruku to je i bila dobra odluka (sem što je bila sasvim razumna jer nemam kompjuter - koji će mi ... internet?!), jer mislim da se drugačije ne bih nikada riješila pijavice zvane DIAL UP. Da.... To je ono što se u kamenom dobu koristilo, od čega si imao sve više iščupanih i polomljenih živaca, sijedih dlaka u kosi, veći račun za telefon, a manje para u novčaniku, manje strpljenja za sve drugo, manje ljudi oko sebe (jer svojim histerisanjem što stranicu otvara po pola sata - ili ne otvori nikako - si otjerao 90% ljudi oko sebe). Kako to obično bude kad ti neko umre, moraš proći onaj neki period žalovanja, a onda se okrenuti životu, jer život ne stane jer ti neko umre. Pa sam vrijeme prije provođeno na internetu zamijenila nezdravim životom - tulumarenjem, plesanjem, pjevanjem, pijančenjem. Alkohol me je upoznao i spojio sa malim milijunom ljudi, razdvojio me od pola tog malog milijuna ljudi. Al meni je bilo dobro. Samo nek sam vani. I nek se nešto radi i dešava.

    Onda je došao novi kompjuter. Mlađi. Ljepši. Bolji. Kvalitetniji. Meni moj dragi kupi za praznike TV karticu. Kaže, bliži se zima i ružno vrijeme, više ću gledati TV. Ja zinula. Čuj, ja da gledam TV, dok se vani svašta nešto dešava. Ja?? HaHaHa... Al, vidim ja da ta TV kartica ima dobrih strana: prestanem se prepirati sa onom mojom babom oko daljinskog (jer njen je termin bio od 11 ujutro do 10 navečer - ona ima serije!), spoznam da ima interesantnih kanala i emisija (koje nisam mogla prije ni gledati ni upratiti zbog već pomenutog termina). Navučem se na tevemaniju. :(
   
    Onda dođe ružno vrijeme. Ono vrijeme - ni kiša ni snijeg - u narodu poznato kao bljuzga. Mrsko meni izaći vani. Mrsko mi se spremiti. Učlanim se u videoteku. Dragi dođe po mene autom, odemo do videoteke, gdje provedemo pola sta dok se dogovorimo oko filma, uzmemo film, napravimo kokica i - naprežemo oči u polumraku. Da, .... To je moj novi život. Ko bajagi zdraviji, jer - prestala sam pušiti. Tad sam već smanjila i alkohol (kojeg konzumiram procentualno rečeno 98% manje nego prije). Počeo mi je smetati dim i zadimljene prostorije pa sam, i kad izlazim - što je postalo rijetko, sjedila u prostorijama za nepušače. Najbolja jaranica je uz mene prestala dimiti. Sad sam opremljena razinim špric-špric ANTITABACO stvarčicama i onim stvarčicama Utakni-me-u-struju-da-ti-ukandišem-prostor.  Uvela sam opet internet, pa sad opet manje spavam, al ima drugih stvari i metoda da se histerisanja riješim.
    Samo još nisam počela ono pravo, plaho, štreberski, redovno učiti. Još sam onaj isti kampanjac koji na 15. izlasku na ispit položi :D (Ali, bitno je da se položi).
    Eto, to ljudi danas zovu zdravim životom.... Al, polako se vraćam u formu :P


Noviji postovi | Stariji postovi

greška
<< 09/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Da ispravljamo greške zajedno:

Žena s greškom
[b][i]"*žena koja odbacuje ženske klišee, ne poistovećuje se sa vladajućim predstavama nežnijeg spola, želi da razmišlja i živi kao muškarac a, istovremeno, drži do svoje ženstvenosti i seksipila. Ne priznaje žensku zavisnost od suprotnog spola, unezvjereno gradi karijeru, samostalno preživljava i uvek traga za novim odgovorima.
Uglavnom retka vrsta, ne podnosi život u zajednici iako je upućena na nju. Ima snažan nagon za samodokazivanjem, ignoriše promene okoline, ali može da se prilagodi svim uslovima opstanka. Osetljiva je na uvrede. Okruženje je, uglavnom, ne prihvata.
U intelektualnim krugovima obeležena kao neprilagođena, među običnim svetom poznatija kao KURVA...
Osobenost ove vrste je specifična pojava unutrašnjeg plakanja."[/i][/b]
(Anabela Basalo)

[i]"Muškarac kaže: Kad upoznam takvu, odmah ću se ženiti!
Žena koja misli da je lepa kaže: Ja sam i pametna.
Žena koja misli da je pametna kaže: Ja sam i lepa.
Ja jesam i lepa i pametna.
Kad mi se nepoznati udvaraju, želim da čujem kompliment svojoj lepoti. Kad nepoznati pređu u poznate, želim da čujem kompliment svojoj inteligenciji.
Kad mi se udvara glup muškarac, ne želim da mi kaže da sam pametna.
Kad mi se udvara lep muškarac, ne želim da mi kaže da sam lepa.
A ne podnosim ni da mi neko uputi kompliment:
- Ti si i lepa i pametna...
...zato što posle toga uvek dođe jedno ALI...
Lepota se, kao ples, i kao seks, uči. Za to je potrebna doza drskosti."[/i](A.Basalo)

"Da sam pametna koliko želim da jesam, ne bih bila usamljena. Da nisam pametna koliko jesam, ne bih bila sama."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
33804

Powered by Blogger.ba